PETA

Često me pokušaju uvrijediti nazivajući me životinjom, a ja nikako shvatiti zašto je to uvreda. Čovjek jeste životinja. Sisar, primat. Isto da me nazoveš Bosancem. Bosanac sam, to treba da me uvrijedi? Ustvari, to je možda ipak loš primjer. Valjda je implikacija da su ljudi bolji od životinja. Nisu. Ljudi su samo umišljeni. Arogantni. Neću pisati hipijevske gluposti kako su životinje plemenite, ne zaboravimo da je i čovjek životinja, nego hoću da kažem da život nije takmičenje i da se neke stvari ne mogu porediti.

Nekog će sigurno uvrijediti moj suviše proračunat stav, ali za nečiji ukus moj će stav sigurno biti suviše emotivan. Kad je pitanje osjetljivo kao to “pitanje života“ neko će neizbježno biti uvrijeđen i povrijeđen. Ne preostaje nam ništa drugo nego naučiti nositi se sa problemom. Često je to kako se nosimo sa problemom veći problem nego sam problem.

Psi su glupi idioti. Seru ti po dvorištu i siluju ti nogu. Kako bi tretirali čovjeka koji se tako ponaša? I predatori su. Strah od pasa je relativno racionalan i zasnovan. Ali je krajnje vrijeme da čovjek shvati da mu je najveći neprijatelj upravo strah. Usuđujem se reći da se većina ljudskih akcija i reakcija može objasniti kroz motiv straha. Čak i dobra djela se rade iz straha, od Boga ili kazne. Iz straha da nam niko neće biti dužan uzvratiti pomoć kad nama zatreba. Čak se može reći da romantične partnere tražimo iz straha, da ne ostarimo sami, da imamo nekoga da nas pazi kad smo bolesni i bespomoćni, zbog socijalne i ekonomske sigurnosti. Možda je to retoričko manipulisanje, ali ne možete osporiti da ima logike. Mislim da je vrijeme da evoluiramo iz straha i počnemo djelovati na osnovu nečeg novog.

Ili je vrijeme za glupe pse da evoluiraju? Znate šta mi smeta kod epidemije lutalica po ulicama? Nerazumni su. Glupo je, razumijem. Razuman sam. Ali shvatite me, nemam vremena da izučavam kako niti da objašnjavam tim neizučenim govorom tijela psu koji mi izgleda kao da prijeteći reži na mene, jer nisam izučio šta tačno znači takvo režanje, da žurim na posao. Svijet je nesavršen. Svijet je suprotno od savršenog. Jedni umiru od gladi, drugi hrane kućne ljubimce. I to je humanost? To je suosjećanje sa živim bićima? Kućni ljubimac je luksuz. Preporučujem ljudima koji vole životinje da imaju krave ili kokoši za kućne ljubimce. Bar kad vam dosade možemo lako da ih pretvorimo u odrezak. Činjenica je da takvih slučajeva ima mnogo. Lutalice su nuspojava izopačenosti modernog društva. I tužno je. I ne znamo šta da radimo s njima. Ali imamo većih problema! Nekada plemeniti pas je devoluirao iz korisnog najboljeg čovjekovog prijatelja u odbačenu igračku, zbog nas i ni zbog čega drugog. Da bismo se iskupili trebamo promijeniti izopačenost u nama koja je dovela do te devolucije. PETA neće ništa promijeniti. Samo mi možemo. Svijet je uvijek ono što su ljudi koji ga čine. I vjerujem da će problemi pasa biti riješeni kad riješimo probleme koje imamo s ljudima.

Ko se bori za prava štakora? Neću se predati bolesti zbog toga što sam kod doktora vidio model bakterije koja je uzrokuje ma koliko mi se simpatičnim učinio. Pas lutalica je postao smetnja i opasnost. Čak i ljubav je destruktivna ako nije realistična. Pognute glave odobravam šintere.