Sunday, March 10, 2013

1 na 1 sa Nerminom (Zašto žene mrze mene)



Muškarci i žene su dvije potpuno različite vrste. Žene su monogamna vrsta. Muškarci su vrsta koja uopšte ne zna šta je to Mahagonij? Pederska posla.

Kaže nauka da je većina ljudskih akcija i reakcija zasnovana na podsvjesnim mislima. Žene žele sigurnost, najboljeg i najuspješnijeg mužjaka, muškarci žele prestiž, najpoželjniju ženku. Podsvjesno u najboljem slučaju.

Kao muškarac veze objašnjavam ovako: Muškarci... Uhm... Žene... Šta sam ono htio reći? Grudi!

Sloboda i ljubav, obje lijepe riječi, ali ne smijete ih ni slučajno spojiti. Samo poremećene kurve vjeruju u slobodnu ljubav. I oni koji imaju pogrešno shvatanje ljubavi! A sve više brakova završava razvodom. Ne, ne zagovaram ja slobodnu ljubav, pogotovo ne ako vaš um te riječi prevodi kao kurvanje i orgijanje, nego sam primjetio da konvencionalni načini vezivanja ljudi ne funkcionišu najbolje. Ništa ljude ne može razdvojiti kao posesivnost (osim možda pajser). Primjetio sam da nakon jako dugo vremena u sretnoj vezi čovjek i dalje osjeća iskušenje. A uvjerio sam se da ljubav koja nije vječna može biti podjednako lijepa. Blagoslovljen sam divnim djevojkama koje su vremenom postale prelijepe uspomene. Nismo izvršili samoubistvo zajedno. Nismo se ni posvađali. Samo smo se razišli. Naša ljubav je samo promijenila oblik, nije prestala.

Već sam spomenuo da sveta zajednica nije više tako sveta (a nekad je bila?). Možda zato što emancipirana žena nije prisiljena da sponzoriše i toleriše lutanja, kafane i tombole svoga primitivnog muža. Svijet se drastično mijenja pa nekim starim načinima ističe rok, čak i onim svetim (brak i država su mi duhoviti primjeri). Možda nas roditelji ne trebaju učiti kako živjeti (oprosti mama, ali mislim da brak i unučad nisu najvažnije što mogu uraditi u ovom životu), možda i ne postoji pravi način da se živi (primjenjiv na svakog), možda ćeš preživjeti ako se ne udaš prije tridesete. Ljudi jednostavno trebaju sebi priznati da ne znaju. Ne znaju sve.

Ne znamo šta želimo, a tražimo previše. Od partnera. O onome šta imamo za pružiti i nemamo baš vremena razmišljati. „Bio sam dobar prema njoj, mnogo sam joj pružio, nikad je nisam varao,“ muškarci se diče sa tim što ne varaju svoju djevojku kao da je to postignuće.

Neće valjda i sveto razmnožavanje napadati? Hoće. Nije to napad, i nisam ja kriv što vi to tako shvatate. Imati dijete je trošak, napor, ogromna odgovornost (ili bi trebalo biti)… I uprkos tome je divno iskustvo, očita mi je ta ljepota, nisam poremećen (previše). Ali je ta odgovornost mnoge spriječila da ispune svoje snove, ne govorim da je nemoguće raditi što želiš ako imaš djecu, nego da nije apsolutno poremećeno nemati djecu i da je glupo što čudno gledamo ljude koji izaberu da ih nemaju. Smrtna stopa kod novorođenčadi nekad je bila zastrašujuće velika (i danas je u nerazvijenim zemljama). Razvio sam teoriju da je današnja opsjednutost seksom između ostalog evolucijska nuspojava toga što smo se nekad morali razmnožavati u najtežim uslovima samo da bi vrsta opstala. Kad je Neprijatelj na vratima dovoljno je pokriti se dekicom da se stvori romantična i intimna atmosfera. Sigurno da ne radite ništa što bakica nije sama radila, zašto bi joj smetalo? Libido je morao prisiliti čovjeka na seks i u rovu za vrijeme gladne godine da bi vrsta opstala, kako da ja danas u eri minica i dekoltea obuzdam želju da zaskočim sve što hoda? Nije da imam pametnijeg posla...

Ne mislim da je varanje najgore što muškarac može uraditi ženi (niti obrnuto). Laganje je primjera radi gore. Na svijetu na kojem postoje Scarlett Johansson i Angelina Jolie, oči jednog muškarca ne mogu vidjeti samo jednu. Pogotovo ne neku treću, iako je prelijepa i iskreno je voli. To ne znači da je slijep, ili da mu je libido pogubljen smrtnom kaznom. Znate šta to znači? Nije retoričko pitanje, šta znači to što je iskreno voli?

Nemam neosporive odgovore. Ne ustručavam se priznati da ne znam. Ne znam kako voljeti bez greške. Ne znam koji je ispravan način da se to izrazi (ali je seks zabavan način da se to izrazi, kažu). Ne znam čime se mjeri (ne mogu usporediti). Ali znam da je to nešto najljepše što ljudsko biće može doživjeti. Želim učiti.

3 comments:

  1. Nekako me ovaj post ostavio bez onog pametnog filozofiranja.Voljeti nekog je najjednostavnija stvar.Misljenje tipa da ako volis nekog moras biti vijeran toj osobi , nista se ne mora postoji mnogo ljubavi valjda u onoj pravoj pozuda da nekog drugog imas pored sebe se ni ne pojavi , u ovim drugim ljubavima je to dozvoljeno.Jasno je da je to priroda covjeka , gledati druge , uzivati i u drugima na ovaj ili onaj nacin, opet svjestan covjek bi trebao biti ogranicen povrjedjivanjem drugih ljudi i ne prelaziti taj prag. Voljeti bez greske, mjeriti ljubav , uciti voljeti,to su sve pravila koja kao svi trebamo postovati , po meni je prihvatljivije da nema pravila, ljubav i pravila mi ne idu jedno sa drugim.Voljeti je kad volis osobu s kojim mozes biti ono sto jesi do te mjere da sam sebe zavolis jos vise jer skontas kako si super :D Danas svi glume i prilagodjavaju se da zadobiju nekog.Jer zele raditi po pravilima , riga mi se od toga.Nesavrsenstvo mi je uvijek privlacnije od savrsenstva.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ajde bar sam natrpao mnogo linkova, i to je nesto.

      Samo mislim da covjecanstvo kao cjelina nije jos uvijek dobar uzor za pojedinca, pa ni u tome kako voljeti.

      Delete
    2. Ni jedna ljubav na svijetu nije ista. Kako nam društvo nameće i oblikuje x stvari koje se do neke mjere mogu i prihvatiti ipak postoje one koje nemaju smisla a većina se zadovoljava tim odgovorima koje nam daje zaražena gomila parazita. Kako svako ima svog Boga unutar sebe tako svako ima svoju ljubav unutar sebe , svako je percepira na drugačiji način i nosi se s njom.Zbog toga nisi bolji ili lošiji u svakom slučaju ne može gore biti nego gutati postavljena sucks priviđenja nekih ljudi.A kad neko kaže pravila ljubavi ranila bih ga u koljeno i gledala dok ne iskrvari.Moje loše voljeti može biti bolje od onog za koje kažu da je savršeno.

      Delete