Trudnice četrnaestogodišnjakinje

Zašto?

Zašto je anatomski moguće da dijete od 12 godina zatrudni? Očito je da psihološki nije spremna na takvo nešto bar još toliko godina… Ko je to dozvolio? Ko je odredio da bude tako?

Zašto postoji bolest? Zašto moramo jesti? Zamislite koliko bih uštedio kad bih savladao fotosintezu! Zašto postavljam ova pitanja? Zašto želim znati? Znatiželja nas tjera da učimo i to je divno, ali najčešće nije lijep osjećaj. Najčešće se čovjek mora dobro namučiti da nešto postigne. Dan-danas ne znam puknuti više balona sa žvakaćom gumom odjednom, ali zato zviždim poput ptice selice. Zašto nismo svi stvoreni sa urođenom diplomom iz plesa? Zamisli svi nasred ulice kao na filmu odjednom počnu plesati. Sinhronizovano! Zar to ne bi bilo prelijepo? Zašto se ne rađamo pametni? Sigurno bi nam bilo dosadno… Zašto smo tako programirani da nam sve brzo dosadi? Zašto se ne rađamo zahvalni?

Čovjek ima bezbroj milijardi pitanja, a ni na jedno bitno nema odgovor. Najbolje što može je vjerovati. Vjerovati u ljubav. Vjerovati u smisao. Vjerovati u sebe. Vjerovati u ljekovitu moć čokolade. Sa lješnjacima. I grožđicama. I sumnjati. Preispitivati. I onda preispitivati svoje preispitivanje i sumnjati u zaključke koje donese. Ali nikad ne može dokazati. Vidim da upravo to daje ljepotu vjerovanju, ali vječita nesigurnost nije lijep osjećaj.

Nije rješenje slijepo vjerovati. Tako nema napretka. Tako si u krivu i ako si upravu. Bitnije je znati zašto nešto vjeruješ nego imati ispravna uvjerenja jer tako ćeš izbjeći pogrešna uvjerenja. Ako imaš pogrešno uvjerenje i preispituješ ga, vremenom ćeš shvatiti da je pogrešno. Ako preispituješ ispravno uvjerenje, vremenom će samo ojačati. Ali ako imaš pogrešno uvjerenje i slijepo vjeruješ u njega sretan si, jer znaš da si upravu. Da svi oni koji te ubjeđuju  da je Zemlja okrugla ne znaju o čemu pričaju. Mislim, da je okrugla oni u Australiji bi poispadali. Svi ti štreberi trebaju izvesti globus u šetnju i razgledati oko sebe. Da li vama izgleda okruglo? Možda je taj čovjek glup, ali je sretan. A mi štreberi baš i nismo. Pa pametni ste, izračunajte vi ko je tu glup. Ako imaš ispravno uvjerenje i ojačavaš ga preispitivanjem, nesretan si jer si nesiguran u ono što vjeruješ.

Znam ja rješenje. Treba čovjek da preispituje, da uči i da nauči biti sretan uprkos svemu. Ali jedno je znati, a nešto sasvim drugo primijeniti. Znam i kako treba izgledati salto unazad, ali ne želim polomiti vrat. Ljude motivira strah. Čuli ste priču da je majka spasila svoje dijete tako što je nošena adrenalinom podignula automobil težak par tona sa njega. Ljude motivira pohlepa i želja za odobravanjem. Znam da se nogomet igra iz užitka, ali da budeš prvak moraš trenirati 27 sati dnevno. Ko u tome uživa poremećen je i ne zna na sat. Neopisivo je lijepo slušati virtuoze pijaniste, ali zamislite samo koliko sati vježbe, znoja i krvi, se mora uložiti u takvu ljepotu. I kad postignemo magičnu ljepotu postignemo je iz pogrešnih razloga na pogrešan način. Namučimo se.

De šta ćeš kad ne možeš ništa?

Ja ću iskoristiti ovo što imam i uživati. Kad mi život da limun napravit ću limunadu. Morat ću i vode tražiti. I šećera. Moj prijatelj Buci stavlja i med u limunadu, ali sumnjam da je život tako darežljiv. Kad naletim na banane pravim banana split. Radit ću. Bit ću zahvalan i skroman. Genijalnost je u jednostavnosti. Moja pitanja su mi razlog za sreću. Uživam u otkrivanju. Takav sam kakav jesam. Neću dopustiti onome što ne mogu promijeniti da me ometa. Moja pitanja su razlog da volim čovjeka. Svi mi danas znamo mnogo više nego što je Aristotel mogao zamisliti da zna. Jedan čovjek je preograničen, ali čovječanstvo zna mnogo.

Ali uvijek me negdje u potiljku nešto ipak kopka…